AT&T Stadium: rupa u nebu nad Teksasom

Postoje stadioni koji se klanjaju gradu u kojem stoje, i postoji jedan koji je sam za sebe grad – vlastiti urbani planet od osamdeset hiljada sjedišta, izgrađen renesansnom megalomanijom Jerryja Jonesa, sa video-zidom koji je u svoje vrijeme bio najveći televizor na svijetu, i s krovom čije otvaranje, kažu Teksašani, postoji isključivo zato da bi Bog mogao gledati svoj omiljeni tim. To je AT&T Stadium u Arlingtonu – arena koja je 2009. godine, kada je otvorena, redefinirala šta NFL stadion uopšte može biti, i koja će ovog ljeta, 2026., ugostiti više utakmica Mundijala nego ijedan drugi grad na turniru: ukupno devet, među njima i polufinale 14. jula.

REGISTRUJ SE – UZMI BONUS DOBRODOŠLICE

Rupa u nebu, naslijeđena iz Irvinga

Dallas Cowboysi, “America’s Team”, igrali su skoro četiri decenije u Texas Stadiumu u susjednom Irvingu. Bila je to kupola s jednom posebnom, gotovo svetom manom: u njenom krovu zjapila je ogromna pravougaona rupa. Legendarni Don Meredith – bivši kvoterbek Cowboysa, kasnije ikonski komentator Monday Night Footballa – objasnio ju je u jednoj od najpoznatijih rečenica američkog sporta: “da bi Bog mogao gledati svoj omiljeni tim.” Ta rupa postala je dio cowboyskog mita: simbol jednog kluba koji je sebe doživljavao kao previše velikog za bilo koji obični krov.

Texas Stadium je 11. aprila 2010. godine imploziran u oblaku prašine, kada je njegov nasljednik u Arlingtonu već radio punim plućima. Ali – i ovo je jedan od najljepših detalja u savremenoj sportskoj arhitekturi – kada se krov AT&T Stadiuma otvori, otvor ima tačno isti oblik kao stara rupa Texas Stadiuma, uključujući i one zaobljene uglove. Arhitekti iz biroa HKS su na tome insistirali: nije se smjelo izgubiti ništa od onoga što su navijači prepoznavali kao Cowboyse. Bog, ako želi, i danas ima svoje mjesto na nebu.

Bonanza za milijardu i po dolara

Radovi su počeli 20. septembra 2005. godine. Trebalo je gotovo četiri godine i konačnih 1,15 milijardi dolara (početne procjene bile su oko 650 miliona) da bi se ovaj kompleks otvorio u ljeto 2009. 6. juna 2009. prva pjesma odsvirana u njemu bio je country-koncert s Lee Ann Womack, Blakeom Sheltonom, Rebom McEntire i Georgeom Straitom. Cowboysi su prvu službenu utakmicu odigrali ovdje 20. septembra 2009. protiv New York Giantsa, pred 105.121 gledaocem – apsolutni rekord regularne sezone u historiji NFL-a.

Vlasnik kluba Jerry Jones insistirao je da to ne bude samo stadion. Glavni arhitekta Bryan Trubey iz HKS-a kazao je da je ideja bila izgraditi “građanski objekat” – nešto što izražava mjesto Cowboysa u američkoj ikonografiji. Rezultat su nizovi rekorda: najveća kupola u Sjedinjenim Državama, najduži samostojeći krov ikada izveden, najveća rasklopiva vrata u zoni gola na svijetu, najveća klimatizovana prostorija na planeti. Dva luka visoka po 91 metar prolaze kroz čitav stadion poput rebara nekog mehaničkog dinosaura, noseći cijelu konstrukciju.

A onda je tu i čudovište iznad terena: video-zid dužine 49 metara i visine 22 metra, obješen devedeset stopa iznad sredine terena, koji se proteže od jedne 25-jardne linije do druge. Kada je instaliran, bio je najveći HDTV-ekran na planeti. Ispod njega, navijači sjede u luksuzu pet zvjezdica – Jones je htio da to bude više hotel nego stadion. Tu je i čitava kolekcija savremene umjetnosti vrijedna desetina miliona dolara, s djelima Olafura Eliassona, Anselma Kiefera i Douga Aitkena. AT&T Stadium je možda jedini sportski objekat na svijetu koji se ozbiljno može uporediti s velikim modernim muzejima – samo što ga vlasnici zovu Jerry’s World.

Slova na vrhu krova — onaj famozni AT&T – visoka su 13 metara i ukupne dužine 117 metara. Zagrijana su, da im teksaška ledena kiša ne nanese štetu. Vidljiva su s avionskih staza obližnjeg DFW aerodroma, sa autoputa I-30, pa čak — kažu inženjeri – i iz orbite. Ime AT&T Stadium arena je dobila tek 25. jula 2013. godine, nakon dogovora s telekomunikacijskim gigantom vrijednog između 17 i 19 miliona dolara godišnje. Do tada se zvala – jednostavno – Cowboys Stadium.

Mundijal pod kupolom: devet utakmica i polufinale

Zbog FIFA-inih sponzorskih pravila, AT&T Stadium će tokom turnira nositi službeni naziv Dallas Stadium – iako se zapravo nalazi u Arlingtonu, na pola puta između Dallasa i Fort Wortha. Da bi mogao primiti Mundijal, prošao je seriju ozbiljnih renoviranja: teren je podignut, postavljena je hibridna prirodna trava preko postojeće vještačke podloge, a hospitality i suite-zone su značajno proširene. Ovo, doduše, nije Dallasova prva fudbalska zabava — 1994. godine šest utakmica Mundijala odigrano je u obližnjem Cotton Bowlu, među njima i čuveno četvrtfinale Brazila i Holandije.

Devet utakmica koje će AT&T Stadium ugostiti čine ga najopterećenijom arenom turnira. 13. juna otvara se kapija – Holandija protiv Japana u grupi F, susret evropske preciznosti i azijskog tempa. 14. juna stiže možda najteža utakmica grupne faze cijelog kompleksa: aktuelni svjetski prvak Argentina protiv Austrije. 17. juna se odvija veliki klasik nove generacije: Engleska protiv Hrvatske, ponavljanje polufinala iz Rusije 2018. i četvrtfinala iz Katara 2022. 25. juna Švedska igra protiv Japana, a 27. juna, u kasnom večernjem terminu, Jordan protiv Argentine – možda jedan od posljednjih svjetskoprvenstvenih nastupa generacije koja je zadnjih petnaest godina obilježila ovu igru.

Onda počinje nokaut. 30. juna i 3. jula, dvije šesnaestine finala. 6. jula, osmina finala. A onda, 14. jula 2026. godine, pod onim krovom čija otvorena rupa imitira nebo starog Texas Stadiuma, AT&T Stadium ugošćava polufinale Svjetskog prvenstva – utakmicu nakon koje će u trci za pehar ostati još samo dva tima.

Arlington, Teksas. Mjesto gdje je jednom davno Don Meredith govorio da Bog kroz rupu u krovu gleda svoj omiljeni tim, i mjesto gdje će ovog ljeta, kroz istu tu rupu – sada zaobljenu i preuređenu po projektu HKS-a — nebo gledati nešto sasvim drugo: kako se polufinalisti Mundijala bore za pravo da ostanu u dvije, a možda i u jednoj.