Gillette Stadium: svjetionik u Foxboroughu, gdje pamćenje fudbala stari u dvije epohe

Postoje stadioni koji vrište svojom modernošću, i postoje oni koji govore tiho — kao što ovaj, smješten u šumovitoj ravnici dvadesetak milja južno od Bostona, govori svojom srebrnastom konstrukcijom i visokim svjetionikom koji se uzdiže u nebo poput znaka da je tu, baš tu, mjesto gdje se Atlantska obala srela sa svojim sportom. Gillette Stadium nije katedrala kao Mercedes-Benz u Atlanti; on je nešto drugo — radna kuća New Englanda, bibliotekar uspomena, mjesto gdje je dinastija Patriotsa uhvatila kotač historije i okrenula ga za dvije decenije.

I baš tu, na adresi 1 Patriot Place u maloj varošici Foxborough u Massachusettsu, ljeta 2026. godine fudbal će se vratiti u jedan od svojih najznačajnijih sjevernoameričkih hramova — sedam utakmica, među njima jedna četvrtfinalna, čekaju ovaj komad zemlje koji već trideset godina nosi tragove jedne posebne fudbalske ere.

REGISTRUJ SE – UZMI BONUS DOBRODOŠLICE

Tuck Rule, snijeg, i jedan Argentinac koji više nije imao snage

Da bi se shvatio Gillette Stadium, mora se prvo razgovarati o onome što je nestalo. Tik uz njega, na prostoru koji je danas otvoreni trgovački centar Patriot Place, nekada je stajao Foxboro Stadium — aluminijska školjka otvorena u avgustu 1971. godine, sagrađena za samo 7,1 milion dolara, izvedena za 327 dana, bez ijednog dolara javnog novca. Tokom svog života imala je nekoliko imena: Schaefer (po pivovari), Sullivan (po porodici vlasnika), pa, konačno, Foxboro. Bila je hladna, vlažna, neudobna — “stadion od jeftinog drveta i metala”, kako su govorili stari novinari NFL-a — ali u njoj se odigrala jedna od najdramatičnijih priča kraja 20. vijeka u sportu.

Tu je, 21. juna 1994. godine, Diego Armando Maradona dao svoj posljednji svjetski gol — protiv Grčke, s onom danas legendarnom proslavom u kojoj je vrišteći zurio u kameru kao da želi ući u njen objektiv. Četiri dana kasnije, 25. juna, na istoj toj travi, Maradona je odigrao svoju posljednju utakmicu na bilo kojem Mundijalu — Argentina protiv Nigerije. Doping-test koji je uslijedio izbacit će ga iz turnira i, kako će se ispostaviti, iz mundijalske historije zauvijek. Foxboro Stadium — taj skromni, gotovo seoski objekat — tako je, ne svojom voljom, postao scena posljednjeg Maradoninog svjetskog plesa. Na njemu je tog ljeta odigrano šest utakmica Mundijala 1994., uključujući i četvrtfinale.

A onda, i posljednja zima. 19. januara 2002., u snježnoj noći, Patriotsi su ovdje odigrali čuveni Tuck Rule Game protiv Oakland Raidersa — utakmicu koja će biti zapamćena po jednom od najkontroverznijih sudijskih obrta u historiji NFL-a, ali, što je još važnije, po tome što je pokrenula eru Toma Bradyja i Billa Belichicka. Patriotsi su te sezone osvojili svoj prvi Super Bowl. Stari Foxboro Stadium je, ironično, srušen samo nekoliko sedmica kasnije, dok je njegov nasljednik već nicao tik uz njega.

Iz propalog dot-com snova u brijačku eru

Radovi na novom stadionu počeli su 24. marta 2000. godine. Otvoren je 9. septembra 2002., svega nekoliko desetaka metara od mjesta gdje je njegov prethodnik nestao. U početku je trebao da nosi ime CMGI Field — po internetskoj kompaniji koja je platila prava na ime. Onda je 2001. pukao dot-com balon, CMGI je zaglibio u finansijskim problemima, i u posljednji trenutak je naslov preuzeo — Gillette, čuvena bostonska kompanija za brijaće aparate, osnovana još 1901. godine. Ime mu je dao kraj jedne ekonomske epohe i početak druge.

Kapacitet stadiona je 64.628 mjesta za američki fudbal, a tokom soccer utakmica i nešto više od 65.000. Vlasništvo je porodice Kraft — Roberta Krafta, čovjeka koji je 1994. kupio i Patriotse i staru arenu, i koji je ovaj kompleks pretvorio u jedan od najvrijednijih u Sjedinjenim Državama. Oko stadiona, na samoj parceli gdje je nekada stajao Foxboro, prostire se Patriot Place — otvoreni shopping i zabavni kompleks s muzejom Patriotsa, restoranima i hotelom.

Najveća arhitektonska gesta je svjetionik visok 218 stopa — oko 66 metara — koji se uzdiže iznad sjevernog dijela arene. Dizajniran kao posveta morskoj historiji New Englanda, kraja koji generacijama gleda u Atlantik, on tokom utakmica sija različitim bojama i s vrha pruža pogled od trista šezdeset stepeni na šume Foxborougha. Pored njega, nakon nedavne renovacije, stoji i video-zid površine 22.000 kvadratnih stopa — najveći vanjski LED ekran na bilo kojem stadionu u Sjedinjenim Državama.

Postoji i jedan podatak koji se rijetko spominje izvan Bostona: navijači Patriotsa rasprodaju svaku domaću utakmicu, neprekidno, još od 1994. godine — serija koja je do 2016. dosegla 231 utakmicu zaredom, jedna od najdužih u profesionalnom američkom sportu. Foxborough je, drugim riječima, navikao da bude pun.

Mundijal stiže u “Boston”

Zbog FIFA-inih pravila koja zabranjuju sponzorska imena na arenama Mundijala, Gillette Stadium će tokom turnira nositi službeni naziv Boston Stadium — što je, doduše, blago podrugljivo, jer je Foxborough udaljen punih 35 kilometara od bostonske luke. Posebne MBTA komunalne željezničke linije od stanice South Station u centru Bostona stizat će do stanice Foxboro za pedesetak minuta, vozeći desetine hiljada navijača kroz njuingleskenske šume prema sedam utakmica koje će se ovdje odigrati.

Raspored je gotovo poetski u svojoj raznolikosti. 13. juna, dva dana nakon otvaranja Mundijala u Mexico Cityju, stadion će ugostiti svoju prvu utakmicu — Haiti protiv Škotske, u grupi C. 16. juna dolazi Norveška protiv pobjednika doigravanja (Irak, Bolivija ili Surinam) u grupi I. 19. juna je opet Škotska, ovaj put protiv Maroka, četvrtfinaliste Katara. 23. juna stiže Engleska — reprezentacija koja po tradiciji okupi armiju navijača širom Atlantika — u duelu grupe L protiv Gane. 26. juna stadion će vidjeti jedan od svojih najatraktivnijih okršaja: Norveška protiv Francuske, finaliste prošlog Mundijala, sa Erlingom Haalandom na jednoj strani i Kylianom Mbappéom na drugoj. 29. juna ulazi se u nokaut-fazu sa šesnaestinom finala. A onda, 9. jula 2026., Boston Stadium ugošćava četvrtfinale — utakmicu nakon koje će četvrti dio Mundijala biti gotov, a samo četiri reprezentacije ostati u trci za pehar.

Foxborough, Massachusetts. Mjesto gdje su se devedesetih, na lošoj travi i pod hladnim ljetnim suncem, oprostili Maradona i njegovo doba. Mjesto gdje je 2002. godine, nakon snježne, gotovo nestvarne noći, počeo Bradyjev mit. I sada, tri decenije nakon Mundijala 1994. godine, fudbal se vraća u Novu Englesku — ovaj put pod svjetionikom čije će se svjetlo, ako sve bude kako treba, ovog ljeta okretati u svim bojama koje 48 reprezentacija donosi sa sobom.